Teglenica nova atrakcija grada Rijeke?

Želje arhitekata koji su radili na paviljonu svode se na to da se ta instalacija obnovi i nađe svoje mjesto negdje u Rijeci. Takve želje imaju i mnogi drugi, ali ima tu puno otvorenih pitanja i problemskih točki

RIJEKA – Nakon što su se selektor hrvatskog nastupa za 12. međunarodnu izložbu arhitekture u Veneciji Leo Modrčin i ekipa arhitekata koja je sudjelovala u projektu plovećeg paviljona odlučili obratiti javnosti da bi poručili kako paviljon koji je stradao na putu do Venecije žele popraviti, a nakon završetka Bijenala predati riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i izložiti u Rijeci – za komentar njihovih izjava zamolili smo ravnateljicu Muzeja Jericu Ziherl, pročelnicu Odjela za kulturu Ivanku Persić, kao i riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela.

I prije isplovljenja za Veneciju Modrčin je davao izjave da Rijeku vidi kao matičnu luku paviljona.

– Kad je teglenica došla u luku, to mjerilo velikog grada dalo joj je posve novu dimenziju i istog časa postala je dio slike grada. Iako ide za Veneciju, moj je osjećaj da joj je Rijeka matična luka i da na lukobranu ima dovoljno mjesta da postane nova atrakcija grada – rekao je na dan kad je teglenica s paviljonom doplovila na Gat Karoline Riječke iz Kraljevice.

Na konferenciji za novinare koju je »kremšnita koalicija« – kako autorski tim nazivaju građani na portalima – sazvala tjedan dana nakon havarije, čuli smo da bi obnovljeni paviljon, uz odgovarajuće zaštitne mjere, na lukobranu mogao trajati vječno, unač tome što se radi o instalaciji ograničenog vijeka trajanja, podložnoj koroziji. Budući da se Muzej bavi restauriranjem, upravo je ta institucija idealna da preuzme skrb o njemu – smatraju arhitekti.

Puno otvorenih pitanja

Ravnateljica Jerica Ziherl kaže kako su joj takve namjere arhitekata za sada poznate samo iz njihovog priopćenja medijima, a da bi se njihova želja ostvarila – ako je riječ o muzejskoj instituciji – potrebna je dugotrajna procedura koja se mora provesti kroz različite stručne komisije i odbore.

– Svaka želja ima smisla, pa tako i želja arhitekata da se paviljon popravi. Moj osobni stav je da se doista radi o umjetničkom djelu, ne arhitekturi, već skulpturalno/ambijentalnoj instalaciji, i smatram da sam imala sreću što sam je mogla i uživo doživjeti. No, o njezinoj budućoj sudbini, ako se popravi, za sada je preuranjeno govoriti. Ima tu puno otvorenih pitanja i problemskih točki.

U ovom trenutku Muzej nema niti prostorne uvjete za pohranu takvog eksponata, niti kadrove koji bi adekvatno brinuli o toj vrsti instalacije, a ni financijska sredstva za tu namjenu. Uostalom, MMSU je vezan ugovorom koji je potpisan s povjerenikom i Ministarstvom kulture, a uloga muzeja u njemu je administrativnog i logističkog značenja.

S druge strane, smatram da je riječ o izuzetno atraktivnoj instalaciji koja ide uz riječku priču, more, brodogradnju, a čak se i o nesreći na putu za Veneciju može napraviti dobra virtualna storija. Međutim, za sad su sve opcije otvorene i prije bilo kakve odluke trebaju nam ozbiljne analize – stručne, umjetničke, statičke.. a o ćudima mora i vremena ne želim ni razmišljati. Znate, jedno su želje, a drugo mogućnosti.

Negdje se je dogodila greška oko »paviljona«, a bez obzira gdje ona bila, nadam se kako ćemo iz toga svi nešto naučiti. Nije svako zlo za zlo ako iz njega izvučemo pouke – rekla nam je Jerica Ziherl od koje saznajemo i podatak da su dodatni troškovi veza i pristojbi u Veneciji zbog nesreće koja se dogodila stajali 8.200 eura, koliko je isplaćeno »S. Marco Shipping« kompaniji.

Brod na suhom

Na dan kad je paviljon doplovio u Rijeku Ivanka Persić nije skrivala oduševljenje i odmah je podržala ideju da ga Rijeka zauvijek prigrli. Pročelnica nakon nesreće nastupa opreznije, što je sasvim razumljivo, ali ponudu ne odbacuje.

– Ni mi u Odjelu za kulturu nismo dobili službeni dopis arhitekata, ali sam iz vlastitih pobuda priopćenje potražila i pronašla ga u medijima, tako da sam upoznata s njihovim željama. Ako uspiju popraviti paviljon, mislim da bi za Grad to bila dobra stvar i zato bih takvu ideju pozdravila, ali uz ogradu – ako nas to neće ništa koštati! Smatram veoma pozitivnom izjavu arhitekata da će paviljon popraviti, ali ne o trošku poreznih obveznika – naglasila je pročelnica i dodala:

– Bila sam jako žalosna kad sam čula da je paviljon oštećen u plovidbi, čak u prvi mah nisam ni vjerovala. Mislila sam da je u pitanju »patka«, ali se na žalost ispostavilo da je istina. I dalje mislim da je riječ o čudesnom djelu i bilo bi krasno da Rijeka dobije takvu stvar, ali nakon svega što se dogodilo više ga ne vidim kao paviljon na teglenici. Prije svega zbog toga što postoji opasnost da se razbije kad more bude nemirno, a osim toga teglenica je u vlasništvu »3. maja« i s njom ne možemo dugoročno raspolagati. Dakle, mogu ga zamisliti samo kao paviljon na čvrstom tlu, negdje u blizini mora, gdje neće postojati opasnost da se ošteti – zaključila je Ivanka Persić.

Arhitekti odlučuju

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel slično razmišlja:

– Paviljon, nažalost, nisam vidio uživo, jer u to vrijeme nisam bio u Rijeci, ali sam ga vidio na fotografijama i izgleda jako lijepo, a čujem da je bio i izvanredno posjećen. Želja arhitekata da ga obnove i predaju Rijeci poznata mi je samo iz medija, ali nemam ništa protiv te zamisli i sigurno je da bismo se potrudili da mu pronađemo odgovarajuću lokaciju.

No, kako svaki plovni objekt i briga o njemu podrazumijeva niz problema – počevši od kontrole Hrvatskog registra brodova pa do činjenice da nemamo riješene vlasničke odnose oko teglenice – tako se i meni čini primjerenije da bude prezentiran na kopnu, ali na nekoj lokaciji uz more. No, s obzirom da je cijela instalacija intelektualno vlasništvo autora, oko konačnog rješenja svakako se treba konzultirati s arhitektima – zaključio je Obersnel.

Koliko će ideja o »Brodu« na suhom vezu biti prihvatljiva arhitektima teško je predvidjeti, jer je cijela ideja počivala upravo na plovećeoj strukturi i nestabilnoj arhitekturi, fluidnoj konstrukciji bez temelja u tlu kontinenta.

novilist.hr