Pocetna | Vijesti | Odbrojavanje za 40 tisuća radnih mjesta

Odbrojavanje za 40 tisuća radnih mjesta

25/09/2009 12:47:00 Orjana ANTEŠIĆ

Velicina slova:

Razni političko-financijski interesi su brodogradilišta umjesto u restrukturiranje, doveli na bubanj. Za šest dana istječe rok za predaju ponuda za kupnju šest naših brodogradilišta koja se, izuzev »Uljanika« i splitskog Brodogradilišta specijalnih objekata, daju za 1 kunu. Prema broju otkupljenih natječajnih dokumentacija po svakom škveru, slobodno se može reći da su premašena očekivanja i onih najvećih optimista.

No, kada se u iduću srijedu, 30. rujna u 14 sati, zatvore vrata u Hrvatskom fondu za privatizaciju i pogleda ono što je stavljeno na stol, hoće li se ova posljednja najveća privatizacijska priča u Hrvatskoj pretvoriti u fijasko i debakl?

U pitanju je direktno deset tisuća radnih mjesta i još oko tridesetak tisuća zaposlenih u tvrtkama koje se vežu uz ovu strateški važnu industrijsku granu. Privatizacijske priče iz nekih drugih, prijašnjih vremena uništile su prateću industriju na koju se brodogradnja naslanjala i udio domaće komponente u gradnji broda danas se kreće oko 60 posto, u što je uključen i ljudski rad. Tužna je i poražavajuća činjenica za hrvatsko gospodarstvo da je brod ostao još jedini prepoznatljiv hrvatski proizvod u svijetu. Ako izuzmemo ratne godine, u posljednjih desetak, petnaest godina brodogradilišta su, »zahvaljujući« političarima, nesposobnim upravama i ljudskoj gramzivosti postali najveći društveni transformator za prelijevanje državnog novca u privatne džepove pojedinaca, ali i cijelih interesnih skupina kojima je prva poveznica novac, a tek potom stranački predznak.

Danas, 2009. godine, ukupne kreditne obveze brodogradilišta i akumulirani gubici dosežu 12 milijardi, po nekim izvorima čak i 17 milijardi kuna. Na nacionalnim navozima nikla su neka druga poslovna carstva, u privatnim rukama, a svoj su lijep komad kolača zaradile i banke koje su hrvatske samo po svom sjedištu.

Ta i takva brodogradnja sada se moraju prodati. Zašto? Pa upravo zbog tih silnih političko-financijskih interesa koji su u posljednjih desetak godina sprječavali bilo kakav pokušaj, ako ga je i uopće bilo, da se ta djelatnost postavi na zdrave temelje. Nije Europska komisija ta zbog koje hrvatska brodogradilišta moraju na bubanj, već zato što u Hrvatskoj nije bilo političke pameti, morala i volje da se provede kvalitetno restrukturiranje ne samo ove, već i drugih važnih industrijskih grana.

Prodaja hrvatskih brodogradilišta nije se mogla odigrati u gorem trenutku nego što je to u sadašnjim okolnostima svjetske krize i recesije. U utrci za škverove izostala su velika i moćna imena svjetske brodogradnje i srodnih djelatnosti. Izuzetak je jedino američki Northrop Grumman, jedan od vodećih svjetskih konglomerata u proizvodnji oružja i vodeći proizvođač bojnih brodova, ali čiji je stvarni interes vrlo nedefiniran i nejasan.

Amerikanci su se u Hrvatskoj dosad javno oglasili preko Veljka Božića, poprilično živopisne osobe i bivšeg vojnog obavještajca, preko čije su tvrtke »Propositum« i otkupili natječajnu dokumentaciju. U dobro upućenim kuloarima nije isključena mogućnost da se Northrop Grumman u posljednji trenutak ne ubaci i u utrku za nekadašnje isključivo vojno brodogradilište, »Kraljevicu«. Natječajna dokumentacija, naime, može se podići još najkasnije 48 sati prije isteka roka za dostavu ponuda.

Izuzev Amerikanaca i šibenskog brodograditelja Gorana Prgina, a dijelom i zagrebačke tvrtke Adria mar, koja već nekoliko godina obavlja poslove remonta za libijsku ratnu flotu, niti jedan od preostalih dvadeset i troje potencijalnih kupaca nisu se dosad bavili brodograđevnom djelatnošću. Sam Prgin, vlasnik NCP grupe u čijem je vlasništvu i nekadašnje Remontno brodogradilište Šibenik, u razgovoru za naš list dao je naslutiti kako najvjerojatnije neće izaći s obvezujućom ponudom za brodogradilišta za koje je otkupio natječajnu dokumentaciju. Radi se o manjim škverovima – »Kraljevici«, Brodogradilištu specijalnih objekata (BSO) u Splitu i Brodotrogiru. Preko jednog od tih brodogradilišta ovaj šibenski poduzetnik mislio je preuzeti državni projekt gradnje plovila za hrvatsku Obalnu stražu, a ideja mu je bila uz taj posao razvijati i yachting program. Njegovo je mišljenje kako bi i te manje škverove trebalo objediniti kako bi se iskoristili sinergijski efekti. Sam Prgin kaže kako pompozno najavljivanje gradnji mega jahti i luksuznih plovila na hrvatskim navozima ima slabo uporište u realnosti jer, smatra ovaj Šibenčanin, trebaju najmanje dvije godine da bi se doti

Očekivanja od Philipa Zeptera

Nakon raznih Končara i Dragana, sve su veća očekivanja od Philipa Zeptera, kao jednog od najbogatijih Europljana čije se poslovno carstvo procjenjuje na više od pet milijarda eura. Svoju zainteresiranost da brand Zepter okrene i prema tržištu jahti i megajahti, iskazao je upravo u »Kraljevici«, gdje gradi prvu u nizu tih luksuznih plovila. Preko svoje hrvatske tvrtke Propela, sa sjedištem u Splitu, Zepter je otkupio dokumentaciju za BSO, Brodotrogir i, naravno, »Kraljevicu«. S direktorom Propele Blažom Bubleom razgovarali smo prije dva dana, upravo pred njegov polazak u Monte Carlo gdje će Zepter i njegov tim do kraja ovog vikenda odlučiti hoće li uopće i za koji škver dati konačnu ponudu za kupnju. Za ova tri brodogradilišta dozvolu da obavi due diligence otkupila je i tvrtka Spectator Solis koja je ekskluzivni zastupnik Sunseekera za jugoistočnu i istočnu Europu. U vlasništvu poznate splitske obitelji Crnčević, iz ove tvrtke dosad se nijednom riječju o svojim planovima nisu oglašavali po medijima.

Agonija »3. maja«

Ako hitno ne dobije kredit, u riječkom »3. maju« idući mjesec naći će se u još većim problemima kako isplatiti radničke plaće. Zbog akutnog pomanjkanja novca, riječki škver je već u poziciji da nema čime graditi ugovorene tankere za Tankersku i Uljanik plovidbu, zbog čega je i dio radnika iz predobrade crne metalurgije već bio poslan kućama na čekanje. U riječkom škveru nisu dobili novi kredit od jeseni prošle godine, a odbile su ih sve banke u Hrvatskoj. Navodno je sada dogovoren kredit s jednom bankom sa sjedištem u Londonu, ali sada je na potezu Ministarstvo financija koje bi trebalo izdati 220 milijuna dolara državnih jamstva, koliko je težak program gradnje četiri tankera za ova dva domaća brodara.

Tempirana bomba

Sada je situacija »stani pani«, a aktualnoj vlasti možda prvi put nije svejedno hoće li uspjeti ovu privatizacijsku priču privesti kakvom-takvom kraju. U Vladi su vjerojatno svjesni, ili bi trebali biti, koliko je ta masa škverana, ti ljudi u tutama, prljavih i žuljevitih ruku koji više nemaju što izgubiti, tempirana socijalna bomba. Ma koliko se pojedini ministri »pjenili« da problem brodogradnje treba jednom zauvijek riješiti i da više nema milosti, očito je da se tom pitanju u Vladi pristupa s oprezom te da će se bolni i konačni rezovi nastojati, čak i sada kada se praktički više nema otkud začepiti rupe, odgađati do zadnjeg mogućeg trenutka. A onda, rekli bi u narodu, kud koji mili moji. Samo što bi se i tada na djelu mogla pokazati čuvena prosta, ali nažalost i toliko istinita i poražavajuća izjava Ljube Ćesića Rojsa, »Tko je jamio, jamio«.

Nejasan američki Northrop Grumman

Navodno ni u samom Ministarstvu gospodarstva ne barataju nikakvim konkretnijim informacijama o nakanama Amerikanaca, koji su zasad otkupili ponudbenu dokumentaciju za riječki »3. maj«. Da ovaj interes multimilijarderske američke vojne korporacije za riječki škver, koji u ovom trenutku nema novaca za nabavku ni najosnovnijeg materijala, ipak ne spada u znanstvenu fantastiku, govori i činjenica da su predstavnici Northrop Grummana prije nekoliko godina došli u Rijeku tražiti pomoć i »know how« za gradnju trgovačkih brodova. Prvenstveno su ih, kao i sada, zanimali tankeri koji se u Americi, što je gotovo za rubriku »Vjerovali ili ne«, grade dvostruko duže i koštaju gotovo trostruko skuplje nego što je to slučaj na našim navozima.

čno brodogradilište moglo u potpunosti preorijentirati na gradnju mega jahti čije je tržište u ovom trenutku – istina, puno manje nego kod ostalih plovila i brodova – također pogođeno krizom. Očito se Prgin nadao da će dobiti garancije za gradnju patrolnih brodova za Obalnu stražu. Prgin je zaključio kako će najvjerojatnije 30. rujna u HFP dostaviti samo informativnu ponudu s prijedlozima za izmjenu natječajnih uvjeta koje smatra nepovoljnima.

Podizanje ručne kočnice, nakon prvih euforičnih izjava i nastupa, osjeća se i kod drugih potencijalnih kupaca. Kontroverzni Danko Končar, u hrvatskim medijima prozvan kao »svjetski kralj kroma«, očito još uvijek radi na okupljanju konzorcija kojemu se i dalje zna samo ime – »Hrvatska brodogradnja«. Dotad potpuno nepoznat hrvatskoj javnosti, Končar se odjednom pojavio kao glavni Vladin »jocker« u privatizaciji hrvatskih brodogradilišta. Nedavno je izjavio kako u jednoj švicarskoj banci ima 140 milijuna eura spremnih za ulaganje u brodogradnju. Preko svoje tvrtke u Hrvatskoj, Kermas ulaganja, otkupio je dokumentaciju za »3.maj«, »Kraljevicu«, Brodotrogir, Brodosplit i tamošnji BSO. U samim počecima svojih medijskih istupa u Hrvatskoj, ujesen prošle godine, Končar je iskazao zainteresiranost za Brodotrogir da bi kasnije, istodobno sa sve očitijim signalima podrške koji su mu stizali iz Vlade, njegovi apetiti rasli. Direktorica Kermas ulaganja Vinka Cetinski u srijedu je izjavila kako se još uvijek radi »intenzivni due diligence brodogradilišta« te da ne može ništa reći o tome hoće li izaći s konačnom ponudom za sva ili neka od njih. Od ove bivše doministrice turizma još smo manje saznali o članovima i sastavu tog konzorcija. Poznato je tek, i to nakon što se sam oglasio, da na članstvo u tom Končarevom konzorciju »pikira« i jedan od najvećih kooperanata u sjevernojadranskim brodogradilištima, Mato Markanović i njegova firma »Tekol Teri«. Potpuni muk vlada i oko hrvatsko-slovenske Riko grupe, čiji je glavni biznis energetika i građevinarstvo. Trogiranin i 50-postotni suvlasnik Jozo Dragan, koji posljednja dva deseteljeća vodi poslove ove kompanije u Rusiji, u jednom od svojih medijskih istupa izjavio je da je Riko grupa dobila ugovor s ruskom vladom za posao na obnovi njihove ribarske flote vrijedan gotovo 10 milijardi eura. Međutim, iz kasnijih izjava Draganovih poslovnih kolega i partnera iz ljubljanske Riko tvrtke, preko koje je i otkupljena natječajna dokumentacija za svih šest hrvatskih brodogradilišta, dalo se iščitati da konkretni ugovor s Rusima ne postoji, odnosno da se o tom projektu još uvijek samo razgovara, što je velika razlika. Osim toga, postavlja se pitanje otkud odjednom Riko grupa kao pregovarač u tom poslu s ruskom Vladom ako su unazad godinu-dvije dana postojale informacije kako hrvatska brodogradilišta direktno, preko svoje krovne organizacije Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod i predstavništva u Moskvi, pokušavaju »iskamčiti« taj posao od ruske Vlade.

Očito je da većina potencijalnih ponuđača ozbiljno kalkulira s drugim krugom privatizacije, u kojem uvjeti prodaje mogu mogu biti samo povoljniji po njih. Takav rasplet zagovaraju i u brodograđevnim sindikatima, ali se postavlja pitanje od čega će brodogradilišta živjeti do tada. Ministarstvo financija, navodno, već mjesecima ne izdaje državna jamstva Brodosplitu koji jedva krpa kraj s krajem u održavanju tekuće proizvodnje, unatoč tome što ovo brodogradilište, kažu upućeni izvori, već ima dogovoren kreditni aranžman s jednom inozemnom bankom.

Da bi se do iduće srijede u HFP-u ipak mogle naći konkretne ponude, upućuju i posljednje izjave splitskog trgovca nekretninama Slobodana Ljubičića koji kaže da »ide do kraja«. Preko svoje tvrtke More Trogir i u partnerstvu s inozemnim ulagačima želi preuzeti trogirski škver, ali ga taj lokalitet zanima zbog razvoja sasvim novih, hotelskih i stambeno-poslovnih sadržaja te marine. Ljubičić je vrlo jasno poručio kako na tom prostoru nema namjeru dalje razvijati brodograđevnu djelatnost, osim u njezinom sofisticiranom dijelu, kao što je projektiranje i remont jahti. Indikativno je da su za trogirski škver natječajnu dokumentaciju otkupile i dvije inozemne kompanije, iz Slovačke i Norveške, ali čiji su glavni biznis nekretnine. To samo ukazuje da je Brodotrogir, očito, najinteresantniji zbog svoje lokacije. Najveće dosadašnje iznenađenje ove privatizacijske priče, vlasnik široj javnosti potpuno nepoznate vukovarske tvrtke Regulacija Mijo Opačak također je – istina puno umjerenije nego Ljubičić – najavio da će ići s ponudom za »3.maj«. Doduše, još uvijek pod upitnikom jer riskira 5 milijuna kuna, koliko svaki ponuđač mora položiti kao garanciju da kasnije, ukoliko bude odabran, neće odustati.

Preuzeto od Novilist.hr

Dodaj: Add to your del.icio.us