Pocetna | Sedma kora | Vijađ 'Peristilom': Bila bura ili jugo, nama ništa ne smeta

Vijađ 'Peristilom': Bila bura ili jugo, nama ništa ne smeta

Autor
Velicina slova: Decrease font Enlarge font
Vijađ 'Peristilom': Bila bura ili jugo, nama ništa ne smeta

M/V „Peristil“, bulk-carrier, najnoviji brod u floti splitskog „Jadroplova“, koji se gradio u splitskom škveru, a koji će u ruke svog vlasnika doći krajem travnja ove godine protekla dva i pol dana bio je na probnoj vožnji srednjedalmatinskim akvatorijem. Uz ljubaznost ing. Antonia Puljiza, voditelja novogradnje Brodosplit 466, kako je radni naziv „Peristila“ na brodu je bila ugošćena i reporterska ekipa „Slobodne Dalmacije“.

Brod dužine 189,90 metara, širine 32,20 metara, gaza 12,35 metara, nosivosti 52000 tona i brzine 15 čvorova, čekao nas je usidred ispred gradske luke, odakle je u ranojutarnjim satima srijede krenuo u probnu vožnju.
- Na brodu je trenutno 100-tinjak ljudi koji će sudjelovati u probnoj vožnji. Tu su razni inženjeri, mehaničari, elekroničari i električari, nautičari, bijelo osoblje i mnogi drugi koji aktivno sudjeluju u poslovima vezanim uz probnu vožnju, priča nam po dolasku na brod ing. Puljiz.
Osim škverana na brodu su se nalazili i eksperti iz klasifikacijskih zavoda Biro Veritas i Hrvatskog registra brodova, kao i predstavnici vlasnika broda, splitskog „Jadroplova“. Svi oni kontroliraju rad broda kako bi on kada za to dođe vrijeme bio predan vlasniku u najboljem stanju.
- „Peristil“ smo počeli graditi u travnju 2009. godine i evo nakon godinu dana posao smo priveli kraju. Ovo je prvi brod za „Jadroplov“ nakon 2001. godine, kada im je predan bulk-carrier „Mosor“. Brod je sagrađen izuzetno kvalitetno i potpuno smo sigurni da će probnu vožnju proći bez ikakvih problema, priča ing. Puljiz.
Nakon paljenja makinje i manovre okreta pred lukom Split, brod kojim su sa kompjuteriziranog zapovjedničkog mosta naizmjenično upravljali škverski kapetani Goran Vučetić i Vjeko Radman, zaputio se prema Drveniku Malom i dalje na otvoreno more put Visa, Biševa, Jabuke i šibenskog akvatorija. Tri milje vanka Drvenika Malog obavljen je zahtjevan test sidara i lanaca i to na dubini od oko 80 – tak metara.
- Eksperti iz klasifikacijskih zavoda pregledavali su hidrauliku i njene zaštite, nakon čega se sidro spušta do mora i onda obara sa kočnicom u dužini od tri uze, što je 81 metar dubine. Sidro se tada naglo zadržava kočnicom i onda ga natrag podiže hidraulika, kazuje ing. Puljiz.
Svim testovima prisutni su kapetan Matko Vicelić, tehnički direktor „Jadroplova“, dipl.ing. Miroslav Rudak, voditelj nadzornog tima brodovlasnika. Na brodu je i kapetan Neno Kesić, koji će biti prvi zapovijednik „Peristila“, a koji je sa brodskim časnicima i upraviteljem stroja ing. Franom Perišićem, već duže vrijeme prisutan na brodu, kako bi se što bolje upoznao sa njegovim maritimnim sposobnostima.
- Tijekom probne vožnje napraviti ćemo 24 razna testiranja, kod nas nema stajanja. Dan, noć, bura, jugo ništa nam ne smeta testovi se moraju napraviti. Sve te testove, brod tijekom probne vožnje mora zadovoljiti. Između ostalog raditi ćemo test kormilarenja, zig-zag test (vožnja cik-cak), testove naprezanja brodskih tankova, koji se pune morem, radi ispitivanja njihove čvrstoče, kao i vjerojatno najinteresantniji crash stop test. Tim testom brod prvo vozi punom snagom stroja prema napred, pa zatim naglo punom snagom stroja prema natrag. To su velika naprezanja koja brod mora izdržati, priča ing. Puljiz.
I zaista tijekom plovidbe na brodu i u njegovj strojarnici radi se niz testova. Svi su užurbani i zapisuju raznorazne brojke i zapažanja, ali interesantno nema nervoze i povišenih tonova. Tijekom noći nema spavanja, oni koji su odradili bsvoju gvardiju mogu se otići odmoriti, no ostatak posade koji je u smjeni neprestano radi. Oko 4 sata u četvrtak rano ujutro „potres“ na brodu. Nešto se trese, zavija, mislio sam da je tsunami, budi nas iz sna i postepeno se smiruje. Tek ujutro doznajem da je to bio crash stop test i da je uspješno izveden, brod ga je dobro podnio.
Četvrtak cijeli dan ponovno ista priča, oko Visa, ali ovaj puta i Makarske, bezbroj testova sva sreća sve po bonaci, pa nema valjanja, iako je zaista nevjerojatno da je jedan ovako močan brod uopće mogu neki valovi „izmišat“. Probna vožnja završava u noći sa četvrtka na petak, nakon čega se „Peristil“ u petak rano ujutro ponovno sidri ispred gradske luke te čeka odlazak u škver na završno uljepšavanje..
- Svi smo zadovoljni i sretni, sve je prošlo OK, zaključuje ing. Puljiz.
Za vrijeme testne vožnje brodska kuhinja radi gotovo 24 sata. Treba nahraniti 100-tinjak gladnih usta koji se umore tijekom non-stop rada. Da je sve na zavidnom nivou brine se „kralj splitskih konobara“ Branko Bajić, zvani Baja, šef bijelog osoblja tvrtke „Ugostiteljski servis“ koji je u tom poslu već više od 30 godina. On je jedini konobar na brodu i sve stigne. U kuhinji 15-16 sati bez prestanka rade kuharice Zlata, Fila, Meri i Zdravka. Dnevno moraju skuhati po četiri obroka za svakog od 100 ljudi i nemaju vremena doslovno ni minutu za odmor. U šali kažu da svaki dan imaju „svadbu“. Posada ne grinta, znači da im je hrana ukusna u što su se uvjerili i reporteri „Slobodne“.
OKVIR:
Na brodu je i dr. Ita Delija iz škverske ambulante DZ Split.
- U našoj ambulanti rade četiri liječnika, dvije medicinske sestre i četiri vozača Hitne pomoći. Svi se izmijenjujemo i odlazimo na probne vožnje. Moramo biti prisutni na svakom dokovanju, probnoj vožnji. Do sada nismo imali veći broj intervencija, liječimo porezotine, manje opekline, udarce..... U slučaju da netko treba hitno u bolnicu preko pomorskih agenata organiziramo odlazak na liječenje, priča dr. Delija.

Kuhinja ‘dimi’ i po 16 sati

Tijekom pokusne plovidbe brodska kuhinja radi gotovo 24 sata. Treba nahraniti stotinjak gladnih usta koja se umore tijekom non-stop rada. Da je sve na zavidnoj razini, brine se “kralj splitskih konobara“ Branko Bajić, zvani Baja, šef bijelog osoblja tvrtke “Ugostiteljski servis“, koji je u tom poslu već više od 30 godina. On je jedini konobar na brodu i sve stigne. U kuhinji 15-16 sati bez prestanka rade kuharice Zlata, Fila, Meri i Zdravka. Dnevno moraju skuhati oko 400 obroka i nemaju vremena za odmor. U šali kažu da svaki dan imaju “svadbu“. Posada ne grinta, znači da im je hrana ukusna, u što su se uvjerili i reporteri “Slobodne“

SlobodnaDalmacija.hr

Prijavite se ne feed komentare Komentara (0 poslano)

ukupno: | prikazano:

Posaljite komentar

Unesite kod sa slike:

Captcha
  • Posalji prijatelju Posalji prijatelju
  • Verzija za printanje Verzija za printanje
  • Samo tekst Samo tekst

Tagged as:

Nema tagova za ovaj clanak

Ocijeni clanak

0