Kap. Jurica Brajčić i posada obranili su kruzer od napada

Nije bilo vremena za razmišljanje, samo sam dosljedno pratio pripremljenu proceduru. Na putničkim brodovima naše “oružje” su brzina i visina. Svi oteti brodovi bili su spori, brzine ispod 14 čvorova i niskih nadgrađa.

Pirati većinom koriste ljestve od četiri do šest metara, pa smo za njih ipak previsoki - skromno će kapetan Jurica Brajčić, dobitnik 43. Plave vrpce Vjesnika, koji je prošle godine kao zapovjednik kruzera “Oceania Nautica” sa 700 putnika i 400 članova posade izbjegao napad pirata u Adenskom zaljevu.
- To sam područje poslije prošao još dva puta bez problema. Pirati napadaju isključivo danju, a taj dan bio sam na mostu od izlaska sunca jer se nekoliko prethodnih dana dogodilo par napada - priča kap. Brajčić smireno kao da je riječ o svakodnevnom poslu.
Uzbuna na palubi
- Sve je trajalo desetak minuta. Bilo je puno prometa oko nas, ali ipak možemo razlikovati piratske brodove od ribarskih i u 9.28 sati uočili smo dva glisera kako se približavaju. Jedan nam je htio presjeći kurs, a drugi nam je prilazio bočno. Dva puta su pucali na nas iz pušaka. Na sreću, nisu imali ručne bacače kojih se jedino bojimo jer mogu znatno oštetiti brod, zapaliti ga - priznaje dubrovački pomorac.
Posada i putnici odmah su alarmirani. Putnici su smješteni u sredinu broda, a posada je pripremila obranu od napada koju kapetan ovako opisuje:

Mašta radi svašta
Prošle godine mnoge stvari izašle su u tisku, ali ovo je prvi put da govorim. Prošle godine nikakve izjave nisam davao, ali pojavilo se svašta u medijima. Dok mi po protokolu kompanije nismo mogli pričati o tome, putnicima nije bilo zabranjeno, a mašta radi svašta. Tako se pričalo o rupama na brodu, bacačima... - kazao je kapetan.

- Uključili smo akustičku zaštitu, uređaj koji oštećuje sluh napadača, i pripremili vodene šmrkove. Cik-cak vožnja nije primijenjena s obzirom na to da su pirati bili daleko od nas. To se prakticira kad su jako blizu broda, na pet do 10 metara, a inače samo usporava brod. Akustički uređaj nije nam bio od velike pomoći. On djeluje na manjim udaljenostima, ali cijeli taj pokret posade bio je znak piratima da smo mi opasan i velik zalogaj. Brod smo okrenuli pramcem prema vjetru i time otežavali piratima posao. Voda iz šmrkova puštena je na desnu stranu, gdje je jedino moguć pristup palubi. U svemu moram istaknuti i trećeg časnika, mladog Dubrovčanina Lea Lujaka, koji je reagirao bolje nego mnogi iskusniji pomorci.
Kapetan Brajčić u tom trenutku tražio je i zaštitu od međunarodnih snaga u Adenskom zaljevu, ali helikopter poslan s ratnog broda udaljenog 16 milja nije ni stigao do njih do završetka napada. Putnici su reagirali različito, ali većinom su slušali zapovijedi posade.

Šampanjac za fotku
Tražili smo od putnika ako itko ima fotografiju pirata. Dali smo na razglas obavijest da svatko tko donese fotografiju pirata ima pravo na bocu šampanjca. Ubrzo ih je bilo pedesetak na recepciji s fotografijama, ali toliko šampanjca ipak nismo mogli podijeliti pa sam rekao posadi da zaboravi dijeljenje šampanjca - uz smijeh će kap. Brajčić.

- Iako je bilo onih koji su npr. prosvjedovali da nisu završili doručak ili da neće napustiti “spa” jer su ga platili za cijelo putovanje, putnici su u većini poštovali naše upute. Na kraju su bili čak i zadovoljni što su završili putovanje s velikom pričom. Putnicima inače držimo predavanje kako trebaju postupati u takvim slučajevima, a sad mi se događa, kad ih na kraju putovanja pitam kako im je bilo, da govore kako nije bilo uzbuđenja. Valjda očekuju da će se nešto slično događati - ispričao je kap. Brajčić zaključivši:
Putnici su uglavnom stariji ljudi, ovisni o lijekovima, a oteti brod vodi se u Somaliju, pregovori traju barem šest do 12 tjedana, dok mi imamo hrane za nekoliko dana. Što bi se dogodilo da su pirati došli na jedan kruzer, ne smijem ni promisliti.

SlobodnaDalmacija.hr