Tri tvrtke očekuju odluku o 30-godišnjoj koncesiji za škver

Zbog službene spriječenosti članova koncesijskog vijeća Ministarstvo mora još nije donijelo konačnu odluku o tvrtki koja bi u idućih 30 godina trebala upravljati lukom posebne namjene - brodogradilištem u Vranjicu, bivšem “Brodoremontu”, odnosno pogonu “Viktora Lenca”.Kako doznajemo, na natječaj su se javile tvrtke “R.L.E.”, koja je prije tri godine otkupila brodogradilište od stečajne uprave riječkog “Lenca”, “Adriamar” i “Arista jahte”, iz sustava “Arista” koji je već neko vrijeme zakupac susjednih prostora na području “Salonita”.

Svi kandidati željno iščekuju odluku iz Zagreba kako bi mogli ostvariti svoje planove na pomorskom dobru površine gotovo 25 tisuća četvornih metara, od čega je 15.716 kvadrata na kopnu.
I dok u “R.L.E.-u” vjerojatno žele nastavak postojeće graditeljske i remontne djelatnosti, a u “Adriamaru” planiraju atraktivan program s ophodnim brodovima za libijsku ratnu mornaricu, u “Arista jahtama” imaju opsežan projekt centra za gradnju i opremanje superjahti kojem bi pridružili i servisni centar na prostoru “Salonita”.
- Cijelu priču promatramo s jedne više razine i spremni smo izgraditi centar u koji bismo doveli najbolje stručnjake, dobavljače i izvođače kako bi se što veći dio posla mogao obaviti na licu mjesta. U aktualnoj situaciji u kojoj se nalazi hrvatska “klasična” brodogradnja, želimo čuti za što će se opredijeliti nadležna tijela, jer mislimo da bi i “Brodosplitu” odgovaralo da u blizini ima jedan specijalizirani centar - ističe Luka Grubor u ime “Arista jahti”.
Unatoč recesiji, za superjahte, dužine od 40 metara naviše, još uvijek vlada veća potražnja od ponude, a do sada ih je izgrađeno između 250 i 300. Riječ je o dugoročnim projektima, kažu poznavatelji, za čiju je realizaciju nekada trebalo i do 15 godina, ali sada su rokovi ipak znatno kraći.
- Mislim da je izgradnja superjahti sasvim druga planeta od klasične brodogradnje. Samo 10 posto cijele priče se nalazi u trupu i nadgrađu, a ostatak je u sofisticiranim poslovima. Za usporedbu, tanker od 120 metara dužine košta naručitelja oko 20 milijuna eura, a jahta iste dužine stoji 75 milijuna eura, odnosno na tržištu i preko 100 milijuna. Dakle, viša cijena je ekvivalent većem poslu koji bi se mogao obaviti u Splitu, a marža i profit su znatno veći nego u klasičnoj brodogradnji - kaže Grubor.
Prema njegovim riječima, njegova tvrtka je okupila brojne inozemne stručnjake koji su spremni realizirati i najsloženije projekte, ali i obučiti domaći kadar koji ima svoje kvalitete i specifična znanja.
- Aktualna percepcija Hrvatske među sudionicima vrhunskih nautičkih sajmova jest da je Jadran rizično mjesto za superjahte, jer osim šibenskog NCP-a trenutačno nema škvera koji može riješiti moguće složene kvarove, ali takva su brodogradilišta relativno rijetka i na Sredozemlju. To Hrvatskoj nudi šansu za razvoj - zaključuje Grubor.
Velika šansa
Naši sugovornici kažu kako u Vranjicu već realiziraju dva projekta, dijelom i u suradnji s “R.L.E.-om” kao dobavljačem. Jedan je dovršen - jahta “Amadeus”, za vlasnika koncerna “Louis Vuitton”, a drugi je superjahta “Kay”, koja se upravo obnavlja.
- Naša tvrtka je kupila novozelandski “SMI”, jednu od vodećih na području opremanja brodskih interijera. Na području “Salonita” želimo napraviti sjedište vodećih tvrtki za opremanje/servis superjahti u kojem bi se u roku od 24 sata moglo reagirati na bilo kakav kvar na Mediteranu. Bila bi to velika šansa za ovu sredinu - dodaje Luka Grubor.   

Preuzeto od SlobodnaDalmacija.hr