Moja sjecanja

Sidim u control roomu I citam vijesti iz slobodne, jutarnjeg I drugih nasih novina a medu ostalog I pomorac.net-a. I tako na ovom kraju svita ( Pacifik ) citajuci o trenutno najpopularnijem Hrvatu Kerumu I njegovoj izvanbracnoj avanturi, te uspjesima mog nogometnog kluba Sibenik I vjecne svade BBB-a I Torcide naidem na clanak o bivsim a za nas pomorce uvik dragim plovidbama: Sibenskoj I Croatia Line-u.

Unatoc tome sto svoj kruv nikad nisam zaradivao na tim nasim plovidbama nego sam od prvog dana svog pomorskog staza plovio po strancima u meni se osjetila neka nostalgija koja me ponukala da napisem ovih par redaka I da potaknem ako nista drugo barem kratko sjecanje na te nase posrnule divove koji su mogli nasu drzavu puno pomoci u financijskom smislu, a njihovim zatvaranjem smo postigli samo da su neke obitelji isplivale preko noci kao jako bogate a tisuce drugih je ‘’baceno’’ na ulicu bez pitanja sta ce sutra poisti.

Dok mi se to sve vrti po glavi I dok se sitim slika I brodi Croatia Line-a koje sam vidao po svjetskim lukama (a bili su tako prepoznatljivi po svojoj svitlo plavoj boji I velikom natpisu Croatia Line priko boka)  jos uvik nemogu virovati da toga vise nema. Sama spoznaja da je 1992 godine Croatia Line imala 50 brodi a da danas ne postoji niti jedan vise je nego tuzna ( blago receno ). E kad se sitim dolaska u Callao-Peru I onda kad bih vidio tu plavu boju I natpis u meni bi se odma probudila ‘’domoljubna iskra’’  koja bi plamtila takvim sjajom da se to ricima nemoze opisati. Odma znas da si na drugom kraju svita a da nisi sam jer tu ima naseg svita.
 I kad bih navecer izasao u luci vanka nebi se tribao ‘’bojati’’ s kim cu vecer provesti jer cili svit je znao di je vezan brod Croatia Line-a tu ce biti festa jer to su ljudi veseljaci svima poznati, jer tu su uplovili veseli Hrvati.

Nije bilo svjetske luke u kojoj nisu znali pisme Olivera, Mise, di se nije znala koja gruba a koja lipa ric, di su se susretala dica kojima su dresovi hrvatskih sportasa bili najnormalniji odjevni predmet. ( Drazen Petrovic,Kukoc, Suker itd…)

Ni sam neznam koliko puta sam kad bih zavrsio posao na svom brodu otisao do nasih brodi I susretao nase ljude u tako tim tudinama. E tada bi se pricalo kako je kome na brodu, odakle si i cigovi si,te se usmeno dilile adrese kompanija koje je danas moguce dobiti na svakom ‘’kantunu’’.
E kako bi bilo lipo stagod prizalogajit sta bi nas kogo spremia na tim nasim brodima a niko to drugi nebi moga tako spremit pa da uci godinama. Kako bi slatka bila manistra I fazol s nogicama tamo negdi na drugom kraju svita a joj koji su to gusti bili.
Koliko je svit pomorskog zivota otisao naprid u profesionalnom smislu da danasnji asistenti I kadeti to nikad nece moci viditi I dozivit onaj stari stih koji je drza pomorce I po par godina u komada na brodu jer se zivilo ka jedna velika obitelj, kad se jedino s kucom kontaktiralo putem pisma koje bi doslo nekad I poslije tebe doma.
Sve su to stvari koje su mi taj tren prosle kroz glavu gledajuci naslove u novinama koje kazu kako bi danas Sibenska imala 50 godina kako je Kvarnerska 10 godina ‘’nasukana’’ na adresi Riva 1, kako od Croatia Line-u se prica samo kad se spomene rezaliste I slicno. Evo sad sam se najezia dok ovo pisem. Kad pogledamo u zadnjih par tjedana koliko su nase novine ponosno pisale o uplovljavanju velikih brodi u Rijecku luku a mene na takve clanke uvati muka kad znam da je to mogao biti brod neke od nasih plovidbi.

Tuzno I zalosno je da nam isti ljudi koji su unistili te ‘’hranitelje’’ mnogih obitelji I danas side u istim foteljama, I danas zive dobro I ne odgovaraju za svoja (ne)dijela jer smatraju da su kao I Vlatko Markovic nezamjenjivi , jer smatraju da ce se nakon njihovog odlaska sve raspasti, jer smatraju da su svi drugi krivi a oni nisu jer oni su uvik radili za ‘’dobrobit firme’’ ali drugacije se moglo nije. I tako na milijun slicnih odgovora a sve to ima jedan te isti konacni ishod koji je svima poznat a to je bankrot onoga sta je bilo ponos I dika, tj onoga sta je bio daleko najbolji hrvatski ambasador a sve to zbog toga sta sam vec naveo tj osobnih interesa I tzv vjecnog ‘’prilivanja iz supljeg u prazno’’.

I tako cemo mi jos godinama trpiti I slusati jer nemamo hrabrosti se skupiti I reci dosta je vas I vasih vladanja, pokupite svoje prnje I otidite a mi cemo dalje sami jer gore od ovoga ne moze biti.  Zasto se ti ‘’starosjedioci’’ toliko cvrsto drze za fotelje ako im nije dobro tj ako im je toliko tesko? Zasto ne daju mladima da se iskusaju I pokazu neki novi tj moderniji ‘’pogled na svit’’?.   Danas ti isti ljudi pricaju bajke kako su krivi neki drugi, a ja bih pitao njih pa di su bili I sta se ne javljaju kad je vrime nego se uvik place za pokojnikom kad je mrtav a na pomaze mu se dok je jos ziv.

Misljenja sam da se dno hrvatskog pomorca vise taknuti nemoze jer smo na njemu odavno a sad jedino jos mozemo po tom dnu puzati jer drugaciji kraj se ne nazire.

Na kraju ove moje price mnogi ce od vas reci ko sam ja da sudim?
Ja mogu samo reci da svoj kruh zaradujem sam od 18 godine zivota I sve sta imam u zivotu sam stekao sam, a sve sta zelim je da ‘’progledaju’’ I drugi pomorci I da se trgnu jer jedino skupa mozemo pomaknuti sve ovo s mrtve tocke.

Jer zasto dozovljavamo da nam drugi kroje zakone o pomorstvu I da drugi kroje nas zivot ?
Nemojte misliti drage kolege da sam ja najpametniji jer ovo pisem, jer misljenja sam da neko mora prvi stati pod ta ‘’kola koja idu nizbrdo’’ pa eto neka taj neko budem ja a onda se svi skupa ujedinimo I pokazimo slogu I snagu I napravimo pomak a ne kukajmo samo I ne cekajmo da nam neko drugi sve napravi umisto nas.
Gledajuci danasnje pomorce svi su se rastrkali po strancima I govore doslovno >>sta me briga ja sam se snasa<< e pa ako tako razmisljamo onda znajmo da smo mi mozda I zadnja generacija pomoraca u nasoj zemlji, jer gledajuci skolstvo nas poziv se gasi a sad kad mozemo I po mom misljenju moramo nesto napraviti govorimo kako nas nije briga I gledamo svak svoju guzicu.

Na kraju krajeva I danas kad ovo pisem kao sta sam navea prije ja sidin na strancu koji me vozi svjetskim morima, umisto da posli ove gvardije odem u salon I bacim na briskulu I tresetu s nasim svitom te nakon toga dodem do krme i prije spavanja pogledam u nasu bandiru kako se ponosno vijori na krmi I budem ponosan jer sam ja jedan proizvod Hrvatske drzave koja mi je omogucila da svojim radom imam dobar zivot te da ona ima koristi od toga jer smo mi pomorci jako dobar proizvod I ako mozemo ploviti na svim zastavama svita I svim najboljim firmama svita pitanje se namece samo od sebe: ZASTO NE MOZEMO ONDA IMATI SVOJU FIRMU I PLOVITI NA NJOJ I CINITI SVIMA DOBRO ILI SU JOS UVIK NEKI OSOBNI INTERESI VAZNIJI OD INTERESA BOLJEG ZIVOTA TISUCA OBITELJI?

Lip pozdrav svima I mirno more

Adrijan Susa-Sule - UPH