Nezaboravni brodolomi

[Dalmos]

Postovani useri na ideju usera Mladeno otvaram ovaj thread koji bi mogao nas podsjetiti na nase kolege koji vise nisu medu nama a i na one koji su prezivili takve strahote da se prisjetimo ili da mi koji neznamo naucimo o tome. Dakle ode cemo pisati iskustva, price koje ste culi i ako neko ima stavljati slike .

Evo ovako je pocela ideja usera Mladeno pa ajmo je mi nastaviti

da se dostojno prisjetimo na??ih kolega u bli?žoj i daljoj pro??losti te stvorimo svojevrsnu enciklopediju podataka koje se mogu prikupiti iz raznoraznih izvora,fascinantno je koliko je hrvatskih pomoraca izgubilo ?živote pod raznoraznim zastavama evo za početak 18.svibnja navr??ava se 25 godina od potonuća mb "Fidelity" ex "Jela Topić" u Perzijskom zaljevu.brod potonuo uslijed raketiranja od strane iračkih zrakoplova kojom prilikom su smrtno stradali Frane Apačnik i Marijan Matejčić iz Rijeke te Milan Pajič iz Zadra eto toliko veliki pozdrav.............

Dakle molim vas da ode ne pisete nikakve zajebacije i gluposti ipak je ovo jako ozbiljan thread i mislim da cu dvati zute zutih kartone i bez opomene.( ne zelim nikog zastrasiti samo zelim da se zna da smo ozbiljni ljudi) Svaka zajebancija je dobro dosla ali u konobu

Hvala na razumjevanju

[mladeno]

"More je od pamtivijeka donosilo ljudima život i smrt.Donosilo im je život s mnogim dobrima koja nudi i odnosilo s mnogim nesrečama koje na njemu vrebaju.Tako je bilo od vremena kada su se ljudi prvi put otisnuli na more da bi se goloruki tukli s njim i njegovom stihijom,tako je i danas kada se na more otisnu najsuvremenijim brodovima.Čovjek i vrijeme mijenjaju brodove,mijenjaju plovidbe,mijenjaju svijet,ali ni čovjek ni vrijeme ne mogu promijenti čudi mora." riječi su izgovorene na komemoraciji broda Dunav potonulog na Pacifiku 28.12 1980.Drago mi je što je ovo ušlo na forum i nadam se da če se skupiti malo više informacija o stradanjima hrvatskih pomoraca.

[Frankie]

TOČNO JE 40 GODINA OD NAJTEŽE NESREĆE U POVIJESTI SPLITSKOGA BRODARSTVA
Mali teretnjak splitske Jadroslobodne za mnoge je znamen stradanja na moru i pamtit će ga kao što Dubrovčani i nakon sedam desetljeća pamte “Daksu”. Pamti naše brodarstvo i tužnije nesreće, no nijednu s toliko misterija, to većega što je brod netragom nestao, nije mu nađen nijedan dio, nigdje ni traga od 17 članova posade, a kormilar Ante Milin ipak je preživio

Tisa! Koliko je samo tragičnosti i tajnovitosti u ta četiri slova da i danas, točno četiri desetljeća od nesreće broda na čijem su pramcu bila ispisana, mnogi ne ostaju ravnodušnima na njihov spomen.
Najteža nesreća u povijesti splitskoga brodarstva za mnoge je znamen stradanja ljudi i brodova i pamtit će je kao što Dubrovčani i nakon sedam desetljeća pamte Daksu i njezinu tragediju na pragu Biskaja. Pamti naše brodarstvo i tužnije nesreće, no nijednu s toliko misterija.
To većega što sam brod jest netragom nestao, nikad nije pronađen nijedan njegov dio, nigdje ni traga od 17 članova posade, a kormilar Ante Milin ipak je preživio. I umjesto da svjedočenjem čovjeka koji je u kobnome trenutku bio na kormilu Tise odagna sve dvojbe, on je svojim iskazima potonuće pretvorio u misterij kakav se rijetko nalazi i u svjetskim pomorskim kronikama. Nažalost, Milin već više od tri desetljeća nije među živima, a njegovom smrću nestala je i posljednja nada da se otkrije tajna brodoloma.
Teško je danas i zamisliti da je Tisu, po svemu mali teretnjak, nesreća zadesila na plovidbi dugoj čak 2000 milja, od Napulja sve do Jeddaha u Saudijskoj Arabiji. Dug jedva 57,3 i širok devet metara, nosivosti 750 tona i sa strojem od 463 kilovata, bio je to jedan od ukupno 16 “kanulaša” izgrađenih u riječkome “3. maju” za Jadransku slobodnu plovidbu. Iako mali, ti su čvrsti i pouzdani brodovi redovito plovili i daleko izvan Jadrana. Kobnoga listopada 1965. Tisa je tek bila proslavila deseti rođendan i po svemu je bila u punoj snazi.

RAJČICE, ČEŠNJAK, KEKSI...
Kad je 9. listopada, nešto nakon 14 sati, Tisa napustila Napulj, nitko nije mogao ni slutiti da je to put u nepovrat. Lučke su vlasti potvrdile da je brod pravilo nakrcan, a i teret je bio uistinu bezazlen: 584 tone konzerviranih rajčica, 37 tona češnjaka i 15 tona keksa! Posadu od 18 ljudi predvodio je 46-godišnji zapovjednik Ljubo Padovan iz Vele Luke, iskusni pomorac koji je počeo ploviti još kao dječak. Najmlađi su bili vježbenici palube Ivo Reić i stroja Ivan Hajduk, 19-godišnjaci tek izašli iz klupa Pomorske škole, a najstariji su bili vođa palube Ivan Mavar i kormilar Dragutin Jadreško, kojima je to trebala biti posljednja plovidba pred mirovinu.
Da se mirna plovidba pretvorila u strašnu nesreću, u Splitu se doznalo u nedjelju 17. listopada, u vrijeme kad je Tisa već četiri dana bila u dubinama. Tad je, naime, u upravu Jadroslobodne stigla vijest da se u bolnici u Heraklionu na Kreti nalazi kormilar Ante Milin, jedini preživjeli. Noć prije njega su na nenastanjenom otočiću Ghavdopoula, u nadasve teškom stanju, pronašli ribari. Grčke pomorske i zračne snage odmah su krenule u potragu za Tisom, pa je u prvoj vijesti, što je Slobodna Dalmacija objavila tek u ponedjeljak 18. listopada, bilo i nešto mjesta nadi da nije sve izgubljeno. No, već sutradan Slobodna javlja da je potraga obustavljena i objavljuje slike svih 17 nestalih pomoraca, znak najgorega ishoda.

ODGOVOR JE ZNAO SAMO MILIN
Malo je kada Split tugovao kao tog 19. listopada kad je postala jasna sva tragedija Tisina brodoloma. Svi su se pitali što se dogodilo, a odgovor je znao samo Ante Milin. Kad se malo oporavio, dao je iskaz grčkim pomorskim vlastima nakon kojega dvojbe više i nije bilo: Tisa je postala žrtvom nevremena, a Milin, 40-godišnjak iz Jezera na Murteru, preživio je samo zahvaljujući pravome čudu.
Prema njegovim riječima, a on je kao kormilar u službi to morao znati, brod se našao na udaru olujne bure, snage čak osam do deset bofora. Zapovjednik Padovan, te prvi i drugi časnik palube, nadasve iskusni pomorci Dinko Antić i Mate Jurić, nisu ni trena dvojili što učiniti: skrenut će prema Kreti i skloniti se u luku Aghia Galini dok nevrijeme ne prođe. U srijedu 13. listopada, oko 15.30 sati, upravo u trenutku okreta, negdje između otoka Ghavdos i Paximadhia, Tisa se naglo nagnula na bok, prevrnula i potonula. Sve za manje od dvije minute. Milin je munjevito reagirao, dograbio je drvenu klupicu i s mosta skočio u valove. Skočili su i drugi pomorci, tvrdio je, ali je samo on imao sreće.
Bio je toliko sretan da nešto kasnije u olujnom moru nađe jedini predmet s Tise, kolut za spašavanje koji će ga na pobjesnjelim valovima držati više od 40 sati. Za to vrijeme more ga je odnijelo čak 30 milja od mjesta nesreće, sve do otočića Ghavdopoula. Taj je Milinov opis prihvaćen kao vjerodostojan, njime su Grci okončali istragu, a zatim je ušao i u službene Lloyd’sove kronike. Tih su se dana mnogi i divili i čudili činjenici da je u takvoj oluji Milin preživio u moru gotovo dva dana, a da istodobno nitko drugi nije nađen ni živ ni mrtav, niti je pronađen i najmanji dio s broda. Tek 25. listopada kod Krete jest nađen kolut s natpisom “Tisa-Split”, no pokazalo se da je to isti onaj koji je Milinu spasio život.

KORMILAROV SALTO MORTALE
Ante Milin se još danima liječio u Heraklionu, onda je prebačen u bolnicu u Beogradu, da bi tek 20. studenoga stigao u Split. Posjetio je upravu Jadroslobodne, te krenuo na oporavak najprije u rodna Jezera, pa u Rogašku Slatinu. I onda neviđeni obrat! Kormilar mijenja iskaz i tvrdi da Tisa jest potonula u nevremenu, ali to i nije bila tako strašna oluja, nego se prevrnula zbog gubitka stabiliteta izazvanog pogrešnim krcanjem tereta u Napulju. Svojim prvim izjavama, tvrdio je tada, želio je zaštititi Jadroslobodnu, no kako se tamo prema njemu nisu ponijeli kako je očekivao, “odlučio je kazati pravu istinu”. I sudskom tužbom zatražiti od brodara veliku odštetu.
Na splitskome Okružnome sudu u listopadu 1966. preživjeli je kormilar tvrdio da je teret na Tisi bio nevjerojatno loše ukrcan, da je “sezao sve do prozora zapovjedničkoga mosta, pa se i rukom mogao dotaknuti”. Iz Jadroslobodne su uzvratili izjavama talijanskih krcatelja tereta, zatim peljara Paola Cantinija, te Lučke kapetanije u Napulju koje su nijekale mogućnost da je brod bio pogrešno nakrcan i nesiguran za plovidbu. Tvrdili su i kako je Milin, kao kormilar u službi, svojim nehajem utjecao na nagnuće i potonuće Tise, pokušali dokazati da je bilo nemoguće 44 sata preživjeti u olujnome moru...

SUDSKA TOČKA I MNOGO UPITNIKA
I onda novi, veliki obrat: odvjetnik Josip Babić predočio je sudu rješenje Lučke kapetanije u Splitu donijeto još 21. svibnja 1966., a po kojemu je drugi Milinov opis događaja vjerodostojan! Temeljni zaključak višemjesečne istrage koju je vodilo stručno povjerenstvo na čelu s kap. Brankom Matkovićem bio je da je “do nesreće došlo zbog nepravilno ukrcanog tereta, naime zato što je teret bio ukrcan do takve visine da je bitno smanjena stabilnost broda”. Bilo je uistinu nevjerojatno da za taj nalaz nitko nije znao punih pet mjeseci, a još je čudnije bilo što se Jadroslobodna, koja je na sudu pokušavala dokazati upravo suprotno, na nj nije ni žalila niti je prigovor uložila!
Bio je to ključni trenutak u suđenju koje će se u proljeće 1967. godine preseliti na zagrebački Viši privredni sud koji će 29. prosinca naložiti Jadroslobodnoj da za pretrpljeni strah i boli Milinu isplati tada velikih 40.000 novih dinara. Obitelji stradalih pomoraca odštetu su dobile nakon sporova koji su trajali i više od dva desetljeća, kada su sudski spisi o Tisi konačno zatvoreni. Ali kronika brodoloma nikako nije. Ključno je pitanje kad je Milin govorio istinu: jedva živ u Heraklionu ili već oporavljen u splitskoj Lučkoj kapetaniji, a vjerovali su mu i jedni i drugi. Mnoge i danas još više muči ono što je kormilar prešutio. Svoju tajnu Milin je ponio u grob, tajna Tise je u modroj grobnici pred Kretom...

Izvor: Slobodna Dalmacija 14.10.2005.
Autor: Marijan Žuvić

[Frankie]

"Daksa"- hrvatski "Titanic"

Premda je od tragičnih zbivanja u Biskaju prošlo punih sedam desetljeća, brodolom "Dakse" je i do danas ostao znamenjem hrvatskih pomorskih nesreća, jednako kao što je to u svjetskim mjerilima bio i ostao "Titanic". Iako se u svim spominjanjima "Dakse" govori o najvećoj dubrovačkoj tragediji, od
38 stradalih pomoraca samo su trojica bila iz Dubrovnika, a ostali s cijeloga Jadrana
U godini u kojoj se svijet, pa tako i svjetsko pomorstvo, pun nada i lijepih želja okreće budućnosti novoga tisućljeća hrvatsko se brodarstvo s puno tuge mora okrenuti prošlosti i prisjetiti se ljudi i brodova čija su stradanja zauvijek obilježila njegovu svekoliku povijest. Jer upravo su se u 2000. godini zaokružile obljetnice najtežih nesreća što su ih doživjeli hrvatski brodovi: 70. godišnjica brodoloma parobroda Daksa, 40. godišnjica stradanja tankera Petar Zoranić u plamenome paklu Bospora, 35 godina od nikad objašnjene tragedije Tise te 20 godina od nestanka Dunava u pacifičkome beskraju.
Premda je od tragičnih zbivanja u Biskaju prošlo punih sedam desetljeća, brodolom Dakse je i do danas ostao znamenjem hrvatskih pomorskih nesreća, jednako kao što je to u svjetskim mjerilima bio i ostao Titanic. Iduće srijede, 26. siječnja, Dubrovčani ponajprije, ali i mnogi drugi na Jadranu, prisjetit će se Dakse i 38 pomoraca nestalih s njom. Premda se u svim napisima o Daksi govorilo kao o najvećoj dubrovačkoj pomorskoj nesreći, valja znati da su od 38 članova posade samo trojica, uključujući mladoga zapovjednika kap. Vlaha Baletina, bili iz Dubrovnika! Ostali su bili iz Hvara, Brbinja, Sukošana, Splita, Paga, Vranjica, Baške Vode, Kukljice, Stona, Privlake ...

U paklu Biskaja

Dubrovački "timbar" nesreći dala je ponajviše činjenica da je Daksa pripadala Dubrovačkoj parobrodarskoj plovidbi d.d. Bio je to jedan od najvećih i najsuvremenijih brodova u tadašnjoj floti Kraljevine Jugoslavije, pa je vijest o brodolomu bez ijednoga preživjeloga djelovala to šokantnije. Nesreća bez svjedoka potaknula je brojna nagađanja o okolnostima potonuća koja su godinama punila novinske stupce, no, dakako, bez nade da će prava priča o Daksi ikada biti ispričana.
Kao i najveći dio tadašnjega jadranskoga brodovlja, Daksa je stigla s britanskih navoza. Izgrađena je 1911. u uglednome brodogradilištu John Readhead & Sons u South Shieldsu, bila je duga 112,4 i široka 15 metara, mogla je ukrcati 7500 tona tereta, a stapni parni stroj od 2400 KS pokretao ju je brzinom od solidnih 11 čvorova. Svakako je to 1930. godine bio brod kojim se Dubrovačka plovidba mogla ponositi.
Na plovidbu koja će je odvesti u smrt, ali i u povijest, Daksa je krenula 8. siječnja 1930. godine iz Vranjica puna cementa namijenjenog tuniskim kupcima. Brod je nakratko svratio u matičnu luku kako bi popunio zalihe ugljena i bio je to posljednji susret Dakse i Dubrovnika.

Dva SOS-a

Nakon mirnoga putovanja i iskrcaja cementa u luci La Goulette parobrod je skladišta napunio teretom željezne rudače i 19. siječnja zaplovio put Rotterdama. Siječanjske su oluje uvelike divljale, i 30-godišnji zapovjednik kap. Baletin i njegova mnogo starija i iskusnija posada znali su što ih čeka u Biskaju, no nitko se nije posebno brinuo. Uzdali su se u sebe i svoj čvrsti brod.
Žestinu oluje Daksa je osjetila u petak 24. siječnja, ali svim su kušnjama odoljeli. U subotu je nevrijeme još pojačalo, no parobrod se mučno i sporo probijao naprijed prema nedjelji 26. siječnja koja će ostati zauvijek zabilježena u umrlicama broda i posade. Biskaj je i doslovce bio uzavreo: golemi valovi, posve crno nebo, silovita grmljavina i udari vjetra od nevjerojatnih 120 čvorova. Obalne radijske postaje primale su očajničke pozive u pomoć s brodova kojima u takvome nevremenu nitko nije mogao pomoći.
U 13.07 sati telegrafist Anđelko Seidl odaslao je po nalogu kap. Baletina prvi SOS s Dakse nakon što je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1 i ono se počelo puniti morem. Taj su poziv primili mnogi brodovi, među njima i dubrovački parobrod Ivo Račić, te obalne postaje. No, već u 13.58 sati Seidl šalje poruku kojom opoziva traženje pomoći jer za Daksu navodno više nema pogibelji. Za one koji su u eteru pratili biskajsku dramu bilo je to olakšanje: jedan brod manje u predvorju smrti.
Na žalost, smrt je već bila odabrala Daksu. U 15.19 sati britanski parobrod Andalusian i jedna portugalska obalna postaja primili su drugi SOS. Brod se tada nalazio 11 nautičkih milja sjeverozapadno od španjolske luke Vigo, nadomak rtu Finisterre. Bio je to posljednji glas s Dakse.

[mladeno]

Četvrtak, 18. Listopada 1979., motorni brod Â?Kaprije Â?, u vlasni??tvu ??ibenske Slobodne plovidbe, koja
je neslavno propala, potonuo je zajedno s 18 članova posade nedaleko otočića Marmare u Mramornom
moru u turskim teritorijalnim vodama nakon sudara s grčkim teretnjakom Â?SoulaKÂ?. Â?KaprijeÂ? je pod zapovjedni??tvom Borjana Dukića iz tada??nje sovjetske luke Potija prevozio 4200 tona kromove rude u
Solun. Nakon sudara zapovjednik grčkog broda Konstantinos Denaxas napustio je mjesto nesreće i tek
se nakon tri sata vratio. Turske vlasti za tragediju su saznale nakon ??to je zapovjednik sovjetskog broda Â?KalmiusÂ? prona??ao dvije pneumatske splavi i dva pojasa za spa??avanje s oznakom Â?Kaprije-?*ibenikÂ?.
Turske vlasti organizirale su potragu za nestalim brodom i pomorcima. Bezuspje??no setragalo pet dana,
a onda je sve utihnulo.
O tom nikad razja??njenom pomorskom slučaju mnogo su pisale turske novine. Prona??li smo članak pod naslovom Â?Grčki kapetan prepustio smrti 18 jugoslavenskih pomoracaÂ?, a u podnaslovu je pisalo Â?Primjer nehumanosti GrkaÂ?. Grčki brod bio je neznatno o??tećen, a Â?Kaprije Â? je navodno potonuo za svega minutu-dvije. Kada su vrsni krapanjski ronioci čuli da je brod na dubini od 100 metara, predlo?žili su da će otići tamo i zaroniti, no nije im dopu??teno. Zanimljivo je da nitko iz Slobodne plovidbe nije do??ao u Istanbul za vrijeme slu?žbene istrage, niti je stigao zahtjev za zadr?žavanjem grčkog broda. Nakon nesreće grčki je zapovjednik pritvoren,no ubrzo je pu??ten i nije progla??en krivim za tu pomorsku tragediju koja bi se danas, da ima volje, sigurno mogla rekonstruirati i istra?žiti. Obitelji nestalih pomoraca apeliraju na mjerodavna hrvatska ministarstva i veleposlanstva da otvore taj predmet kako bi se napokon rasvijetlile sve okolnosti te pomorske tragedije. Jasminki Paić iz ?*ibenika u toj pomorskoj tragediji nestao je otac Ante Jelovčić,drugi časnik stroja.Â?Svjesna sam da se tragedije događaju i da ljudi stradavaju.No, u ovom slučaju sve je misteriozno - nema ni broda ni ljudi koji su bili nanjemu. Sve ??to se tada događalo imalo je prizvuk kontroverze i misterijaÂ?, ka?že Jasminka Paić koja je svojedobno poku??ala doći do istine o
potonuću Â?KaprijaÂ?, ali bezuspje??no.
Danas je tehnika toliko uznapredovala da bi se vrlo lako moglo doći do broda i saznati istinu, ka?že Paić, a njezino mi??ljenje dijele i druge obitelji nestalih pomoraca. Sve one imaju prigovor na odgovorne iz Slobodne
plovidbe, ponajprije na tada??njeg prvog čovjeka Josipa Olivarija kojemu su i novinari spočitavali nedovoljno zalaganje za rasvjetljavanje tragedije. Josip Olivariji, danas umirovljenik, bio je zatečen upitom o tragediji te nam je rekao da se ne sjeća pojedinosti,ali da su poduzeli sve ??to su trebali i mogli.

[Kolega]

@mladeno

Svaka čast stari, thread i ovaj tvoj post o m/b Kaprije su zakon. Meni je dida s Krapnja,al nisan nikad čua za ovo. Jebeš mi sve, to bi stvarno valjalo rasvjetlit, ne virujen da u današnje doba to puno košta, a mislin da bi se brzo saznalo... Zbog familija jebi ga...

[mladeno]

ima toga masu,do??la mi knjiga i vjeruj mi da sam je puknuo iz cuga,toliko sudbina,nevjerovatnih događaja a ?žalosno da recimo o Dunavu gdje su 32 člana posade izgubila glave nisam uspio naći skoro ni??ta na net osim par slika i par crtica a dičimo se da smo pomorska zemlja....

posada mb Kaprije
Zap Bojan Dukić 32. Zaton
1.Čas.palube Slavko Ljubica 31. ?*ibenik
2.Čas.palube Roko Kurtović 52. Split
Kadet Ante Minić 27. ?*ibenik
RTG Dinko Gr?žanov 20. Sutomi??čica
Vođa palube Svetina Bacelić 23.??aborići
Kormilari Niko Antolos 40.Zablače
Ante Tanfara 52.Krapanj
Jerko Jurić 23.Krapanj
Branko ?*uperba 22.Donje polje
mornar Frane Modun 25.?*ibenik
Upravitelj stroja Josip ?*arić 36. Split
1.Čas.stroja Gu??te Cvitan 46. Tribunj
2.Čas.stroja Ante Jelovčić 46. ?*ibenik
Električar Marinko Čuk 23. Zadar
Mazač Sa??o Pozderac 33. Split
1.Konobar Miljenko Lu??ić 31. ?*ibenik
2.Konobar Krunoslav Herceg 24.Birbica

[kokolo]

koja knjiga i di se moze nabavit

[mladeno]

Imam ih par od Gradimira Radivojevića ovo je " Nezaboravni brodolomi " -tragedije hrvatskih brodova i pomoraca od 1850 do 2007 godine.
izdavač Otokar Ker??ovani Rijeka inače kupljena u Algoritma i cijena je tričavih 150 kuna..........

[kokolo]

hvala,iden sutra vidit,kad san na brod uvik citan sve sta mi padne pod ruku ali ta me tema bas zanima,bija san jedan put i sam u sl. situaciji

[ikar]

Ne smijemo ni zaboraviti tragediju "Petra Zoranića"

Noć kada je gorio Bospor

U crnomorskoj luci Tuapse 13.prosinca 1960. Petar Zoranić je posljednji put odrije??io konope i zaplovio put Hamburga nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Najveća ku??nja na putu svakako je bio prolaz kroz uski Bosporski tjesnac, no za iskusnu i probranu posadu to je trebala biti rutinska zadaća. Tankerom je zapovijedao kap. Anton Sablić iz Kostrene, tada jedan od najuglednijih na??ih pomoraca, koji je upravo kroz Bospor pro??ao vi??e od stotinu puta.
Sat i pol iza ponoći 14. prosinca Zoranić je doplovio u Bospor, a koju minutu poslije 2 sata na tanker je do??ao brodski agent koji je posadi podijelio po??tu iz domovine. Kako su sljedeća pisma trebali dobiti tek u Hamburgu, pomorci su s nestrpljenjem čitali netom prispjelu po??tu i to je mnogima spasilo ?život. Jer u to gluho doba noći svi na brodu, osim ljudi iz noćne Â?gvardijeÂ?, tvrdo spavaju. Doskora se Zoranić zaputio u tamnu i oblačnu noć, udaran jugom snage 5 do 6 bofora. Uz kap. Sablića na mostu je bio i turski peljar Cevdet Cukukci.

Po??tujući propise o plovidbi u tjesnacu, na?? se tanker dr?žao azijske strane Bospora. Plovidba je tekla mirno do trenutka kad je 4,5 milja sjeverno od Istanbula, subočice mjestu Khanlieh, na radaru zamijećen veliki brod koji izravno siječe Zoranićev kurs. Sna?žnim zvukovima sirene na?? je brod upozorio neznanca da skreće ulijevo, jo?? bli?že azijskome kopnu, kako bi mu ostavio vi??e prostora za manevar, no uzalud.
U 2.40 sati pramac velikoga crnog tankera silovito se zario u desnu pramčanu stranu Petra Zoranića, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Strahovita je eksplozija protresla cijeli Bospor, koji se doskora pretvorio u golemo plamteće more. Vatra i eksplozije razarale su Zoranića, ali i neznanca. Bio je to zapravo Niarchosov tanker World Harmony koji je prazan plovio u Crno more, a na kome su eksplodirale benzinske pare u tankovima.
Slika koja je obi??la svijet â?? Â?ZoranićÂ? nestaje u dimu i plamenuPlamen se dizao desetcima metara uvis, cijeli je Istanbul bio osvijetljen, a tisuće su ljudi izi??le na obalu promatrati spektakularni prizor. Po?žar je zaprijetio i skladi??tima nafte na obali, no jo?? veća tragedija je izbjegnuta. Ipak, ni brza intervencija vatrogasaca i vojnika nije spasila desetke kuća na obali u zaljevu Beykoz. No??eni vjetrom, gorući su se tankeri nasukali: World Harmony u samome zaljevu Beykoz, a Petar Zoranić na obli?žnji plićak Selvi Burnu. Plutajući prema obali, Zoranić je udario u usidreni veliki putnički brod Tarsus koji je doskora postao trećom ?žrtvom bosporskoga pakla.

Tek ujutro mogla se početi zbarajati tragična bilanca sudara. Na Petru Zoraniću bile su ukupno 52 osobe: 50 pomoraca i supruge dvojice od njih. Pravim čudom, ali i snala?žljivo??ću i odlučno??ću u najte?žim trenutcima spasilo ih se vi??e od polovice â?? 29 pomoraca i obje ?žene. Među njima nije bio i kap. Sablić. Na grčkome tankeru, koji je prazan plovio u Novorosijsk, pre?živjelo je samo 12 od 41 člana posade, a u ukupnom broju od 53 mrtva na??ao se i peljar sa Zoranića, te dvojica turskih carinika koji su poginuli na brodu Tarsus.
Istraga, ??to su je odmah započele turske pomorske vlasti, nije imala odveć te?žak posao. Utvrđeno je da je grčki tanker plovio bez peljara i pogre??nom stranom tjesnaca. Za??to je njegov zapovjednik kap. Aristoteles Badzis tako postupio i za??to nije reagirao na upozorenja sirenom sa Zoranića, nikad se neće znati. Na mostu World Harmonyja nitko, naime, nije pre?živio.
Tu?žna priča o Petru Zoraniću time nije bila okončana. Nasukan na plićaku Selvi Burnu, zadarski je brod gorio i dalje, potresan povremenim eksplozijama, a nitko se nije ni usudio gasiti ga. I gorio je tako sve do 6. veljače 1961. godine, dakle punih 55 dana poslije nesreće. U svekolikoj povijesti tankerskih nesreća u svijetu sličan primjer nije zabilje?žen, po čemu, i na tim najtamnijim stranicama pomorskih kronika, Petru Zoraniću pripada posebno mjesto.

Marijan ??uvić,
Slobodna Dalmacija


??alosno je kako malo podataka se mo?že pronaći na internetu o Dunavu, postoji i knjiga Vinka Horvata - "Raj i pakao na oceanu", tada kadeta na Dunavu koji se iskrcao nekoliko mjeseci prije potonuća.

[mladeno]

mb Dunav izgrađen 1973 La Spezia DWT 25258 du?žina 179 ??irina 22,90 m.brzina 15 čv.Potonuo u Pacifiku 28.12 1980. na pribli?žno 30 22 N 152 E na posljednjem putovanju iz Los Angelesa (bunker) prema Tsingtao sa teretom od 24000 tone čeličnih proizvoda i papira Iz luka Hamilton i Hampton roads.
Zbog jakog nevremena vjerovatno se prelomio i odnio u modre dubine 32 člana posade.U luci Los Angeles iskrcali su se mladić kuhinje Ante Rodić i vođa stroja Vjenceslav Tomac ??to im je spasilo ?život.U luci Tsingtao trebali su se iskrcati 1.čas.palube Marijan Tavčar iz Pule i kadet Valter Franko iz Rijeke ujedno najmlađi član posade,mehaničaru Nenadu Marinu rodio se sin 22.prosinca samo 5 dana prije potonuća.Jedna od zadnjih veza uspostavljena je 27.12 1980 sa brodom Banija Atlantske Plovidbe iz Dubrovnika koja je također pretrpjela o??tečenja u nevremenu.Nakon sveobuhvatne potrage obli?žnjih brodova i japanskog Coast guarda 15.siječnja i slu?žbeno brod se proglasio nestalim.



Drava sister ship Dunava

[mladeno]

@ikar Ne smijemo ni zaboraviti tragediju "Petra Zoranića"

[ikar]

Prona??ao sam podatke da je vozio novinski papir i čelične limove iz Corner Brooka u Kanada i Savannaha prema Tsingtao uz bunker u Long Beachu. U Corner Brooku je obavljena i smjena zapovjednika odnosno kap. Stanislava Tijana iz Kostrene zamijenio je kap. Srećko Vuko??a također iz Kostrene.

[mladeno]

što se tiče zapovjednika u pravu si to mu je bio prvi brod nakon dužeg rada na kopnu što se tiče luka ukrcaja u knjizi stoji (što ne mora automatski biti istina) da je ukrcao 12000 tona čeličnih proizvoda i 11000 tona papira u balama te poslije Hamiltona prošao panamu 9.12 1980 da bi došao u Los Angeles na bunker.........i daj jesi li to našao na netu i gdje ........

[gigi-split]

Imate knjigu Jadranski dossier X od Marijana Zuvica u nakladi slobodne dalmacije ja sam je kupio prije mjesec dana na sajmu knjigu u dioklecijanovim podrumima, to je zbirka svih njegovih kolumni iz slobodne dalmacije

[Frankie]

Ako se ne varam Sibenska je imala i 2 ili 3 kemikalca koje je dala u charter Stoltu.Stlt im je nabio uzasne kriterije oko opreme i ostaloga i šposudija pare da se brodi dovedu u red. Medjutim tu nastaje problem sta ovi nisu mogli vratit lovu i Stolt na taj nacin jeftino dolazi do njihovih kemikalaca.Jedan ja mislim nosi ime Stol Guardian i vjerujem da jos uvik radi za Stolta.Mislim da su se brodovi prije zvali Uskok ili Gusar ili Hajduk.Ukoliko se ne varam jedan od tih brodova je krenija prema Japanu i tamo ih je cekala kompletna Stotova posada ali brod nikad nije dosa u Japan navodno je ekplodira i potopija se na 2-3 dana voznje od Japana.Je li netko zna ista o tome???

[Dalmos]

Četvrtak, 18. Listopada 1979., motorni brod Â?Kaprije Â?, u vlasni??tvu ??ibenske Slobodne plovidbe, koja
je neslavno propala, potonuo je zajedno s 18 članova posade nedaleko otočića Marmare u Mramornom
moru u turskim teritorijalnim vodama nakon sudara s grčkim teretnjakom Â?SoulaKÂ?. Â?KaprijeÂ? je pod zapovjedni??tvom Borjana Dukića iz tada??nje sovjetske luke Potija prevozio 4200 tona kromove rude u
Solun. Nakon sudara zapovjednik grčkog broda Konstantinos Denaxas napustio je mjesto nesreće i tek
se nakon tri sata vratio. Turske vlasti za tragediju su saznale nakon ??to je zapovjednik sovjetskog broda Â?KalmiusÂ? prona??ao dvije pneumatske splavi i dva pojasa za spa??avanje s oznakom Â?Kaprije-?*ibenikÂ?.
Turske vlasti organizirale su potragu za nestalim brodom i pomorcima. Bezuspje??no setragalo pet dana,
a onda je sve utihnulo.
O tom nikad razja??njenom pomorskom slučaju mnogo su pisale turske novine. Prona??li smo članak pod naslovom Â?Grčki kapetan prepustio smrti 18 jugoslavenskih pomoracaÂ?, a u podnaslovu je pisalo Â?Primjer nehumanosti GrkaÂ?. Grčki brod bio je neznatno o??tećen, a Â?Kaprije Â? je navodno potonuo za svega minutu-dvije. Kada su vrsni krapanjski ronioci čuli da je brod na dubini od 100 metara, predlo?žili su da će otići tamo i zaroniti, no nije im dopu??teno. Zanimljivo je da nitko iz Slobodne plovidbe nije do??ao u Istanbul za vrijeme slu?žbene istrage, niti je stigao zahtjev za zadr?žavanjem grčkog broda. Nakon nesreće grčki je zapovjednik pritvoren,no ubrzo je pu??ten i nije progla??en krivim za tu pomorsku tragediju koja bi se danas, da ima volje, sigurno mogla rekonstruirati i istra?žiti. Obitelji nestalih pomoraca apeliraju na mjerodavna hrvatska ministarstva i veleposlanstva da otvore taj predmet kako bi se napokon rasvijetlile sve okolnosti te pomorske tragedije. Jasminki Paić iz ?*ibenika u toj pomorskoj tragediji nestao je otac Ante Jelovčić,drugi časnik stroja.Â?Svjesna sam da se tragedije događaju i da ljudi stradavaju.No, u ovom slučaju sve je misteriozno - nema ni broda ni ljudi koji su bili nanjemu. Sve ??to se tada događalo imalo je prizvuk kontroverze i misterijaÂ?, ka?že Jasminka Paić koja je svojedobno poku??ala doći do istine o
potonuću Â?KaprijaÂ?, ali bezuspje??no.
Danas je tehnika toliko uznapredovala da bi se vrlo lako moglo doći do broda i saznati istinu, ka?že Paić, a njezino mi??ljenje dijele i druge obitelji nestalih pomoraca. Sve one imaju prigovor na odgovorne iz Slobodne
plovidbe, ponajprije na tada??njeg prvog čovjeka Josipa Olivarija kojemu su i novinari spočitavali nedovoljno zalaganje za rasvjetljavanje tragedije. Josip Olivariji, danas umirovljenik, bio je zatečen upitom o tragediji te nam je rekao da se ne sjeća pojedinosti,ali da su poduzeli sve ??to su trebali i mogli.

Na M/B Kaprije je plovio od mog prijatelja otac ( Jerko Juric) O tojtragediji se puno toga nezna. Njegova zena je meni pricala da su im govorili da su ga vidili zivog i da su videni clanovi posade negdi. Zaboravia san misto .
Ta zena i dana danas viruje da je njen muz ziv i jos uvik ga ceka. To su stvari koje su neprocjenjive i koje pokazuju samo kako te nase "jadne" zene zive kad nas nema. Koliki teret nose i kako u svemu ovome sta mi zivimo i one zive s nama.
Mislim da bi se tragedija Kaprija tribala bolje istraziti i viditi jer mora postojati put do istine. Da je to u Americi koja ima novca sigurno bi se doznalo sta je bilo i zasto. Ako se ustanovilo daje Titanic potopljen zbog ustede zeljeza na izradi zakovica a to je bilo puno prije Kaprija onda bi se moglo i ovo istraziti samo da drzava pokaze volju i da oce ulozi novac.

[mladeno]

je li to taj ?
Stolt Guardian (ex- Stolt Uskok, ex-Maasuskok, ex-Uskok, ex-Iver Swift, ex-Jo Swift). Chemical
tanker. 175 m in length. Liberian flag. Classification society, Det Norske Veritas. Built in 1983 in
Split (Yugoslavia) by Brodosplit. Owned by Stolt Tankers BV (The Netherlands). Sold for demolition to
India at 725 $ per ton.

[ikar]

??to se tiče zapovjednika u pravu si to mu je bio prvi brod nakon du?žeg rada na kopnu ??to se tiče luka ukrcaja u knjizi stoji (??to ne mora automatski biti istina) da je ukrcao 12000 tona čeličnih proizvoda i 11000 tona papira u balama te poslije Hamiltona pro??ao panamu 9.12 1980 da bi do??ao u Los Angeles na bunker.........i daj jesi li to na??ao na netu i gdje ........

Jedan dio sam na??ao u jednoj monografiji Općine Kostrena a ne??to zi Novog Lista u kojemu je pred cca. 5-6 godina bio interview sa kap. Stanislavom Tijanom.

Trebalo bi jedan dan proći do Arhive Novog Lista, sigurno bi se jo?? ne??to na??lo.


Jo?? jedna nesreća koja je zadesila riječku Jugoliniju bio je i po?žar Augusta Cesarca u blizini Koromačna 1971. godine, nasreću sa mnogo manje ?žrtava.

Ovo sam nabrzinu foto-skenirao iz monografije Plave Vrpce Vijesnika iz 1990. godine:





P.S. - bilo bi zanimljivo imati topic sa člancima o ljudima i brodovima (sjećanja ljudi, povijest brodova itd.)